Visoke položaje u Carevini poslije sultana i šejhu-l-islama obnašali su veliki veziri, sadru azami, iz reda bošnjačkog naroda: Ibrahim-paša Bošnjak 13 godina je bio veliki vezir, Ahmed-paša Hercegović 10 godina, dok je Damad Ibrahim-paša obnašao funkciju velikog vezira pet godina. Poslije toga slijedi Ali-paša
Semiz (4 godine), Ali-paša Hadim (3 godine), Malkoč Ali-paša, Ahmed-paša Sari i Meleć Mehmed-paša kao posljednji bosanski veliki vezir u Otomanskom carstvu. Neki od njih umrli su i ukopani u Egiptu u gradskom groblju Karafa u Kairu, kao, npr., Ali-paša Hadim, Ahmed-paša Sarhoš, Junus-paša, Bećir-paša itd. Oni su svojim radom i zalaganjem doprinijeli proširenju Carstva i njegovom kulturnom uzdizanju. U Egiptu su mnogi od njih uredili sudstvo, upravu itd. tako da je Egipat krenuo krupnim koracima naprijed. Promijenili su sustav koji je tada bio na snazi i reformirali sistem školstva. Otuda su Bošnjaci, odnosno Bosanci, zauzimali ključna mjesta ne samo u Bosni nego i u drugim pokrajinama velikog Otomanskog carstva. (…)

Izvor: Jusuf Ramić, “Bosanski namjesnici turskog (osmanskog) doba u Egiptu”, Glasnik IZ u BiH, br. 9-10, Islamska zajednica u BiH, Sarajevo, str. 888-908.