Sam pojam ibadet ima dva značenja: prvo, predanost i pokornost, a drugo, obred ili pobožno djelo. Ovaj rad ima za cilj da ukaže na činjenicu da je Allah, dž. š., stavio u obavezu adresatima/vjernicima izvršavanje temeljnih obreda: namaza, posta, zekata i hadža, i da je postavio ciljeve ili smislove njihova propisivanja. Nauka o ciljevima Šerijata polazi od premise da je Svevišnji Allah objavio vjeru u cjelini kao opće dobro, milost kojom se osigurava dobro na ovom i budućem svijetu. Iz te prizme sagledavaju se svi opći i pojedinačni propisi, pa tako i pitanja iz oblasti obredoslovlja. Među ulemom se vodi diskusija o posebnom statusu ibadata ili obredoslovlja u odnosu na ostale grane islamskog prava sa stanovišta razložnosti njihovih normi i razumskom dosezanju do ciljeva tih normi u situaciji kada Tekst “šuti”. Svi se slažu da se kod ibadata naglasak stavlja na pokornost i izvršavanje, ali se razilaze o pitanju ciljnog tumačenja normi iz obredoslovlja. Jedni smatraju da nije moguće doći do spoznaje njihovih ciljeva osim onoga što je Allah dž.š., izrijekom naveo u Objavi, dok drugi imaju suprotan stav. Međutim, čovjek je razumsko biće koje traži odgovore i postavlja pitanja u cilju otkrivanja značenja i dubljih smislova Allahove riječi. Zato će neki alimi reći da je ciljno tumačenje, između ostalog, važno u kontekstu razumijevanja nadnaravnosti (al-iʽğāz) Objave. (…)

Ključne riječi: obred, ibadet, cilj (al-maqs̟ad), tajna (al-sirr), mudrost (al-h̟ikma), smisao (al-maʽāni)

 

Autor: Mustafa Hasani

Izvor: Mustafa Hasani, “Tretman ibadata (obredoslovlja) u teoriji ciljeva Šerijata (maqāṣid al-sharī‘ah)”, Zbornik radova Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, 19/2015, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2016., str. 73-92.