U svojoj biti svojstvo skromnosti i poniznosti predstavlja uljudno ponašanje. To je svojstvo neupadnosti, mirnoće, ali stamenosti, svojstvo drago i poželjno svakom ko može samostalno da prosuđuje. To je osobina oprečna bahatosti i oholosti.

Najupečatljivije i najsnažnije primjere poniznosti možemo naći u postupcima, manirima i stavovima samog posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda, a.s. Evo samo karakternih crta koje su kod njega bile stalno prisutne: Pejgamber je u hodu stalno gledao preda se; nazivao je selam i djetetu i odraslom, i bijelcu i crncu, i znanu i neznanu; rukovao se sa svakim.

A evo i nekoliko njegovih izreka koje daju određen sud o islamu i blagosti, o dobronamjernosti, skromnosti i dobroti. Ovi hadisi-šerifi koji, u stvari, predstavljaju stav Božijeg Poslanika prema ovim svojstvima, treba da nađu mjesto u srcu svakog muslimana, treba da se provode i primjenjuju u našem svakodnevnom životu. U njima se nalazi prava riznica dobra i uljudnosti. Evo tih hadisi-šerifa:

“Kada musliman susretne muslimana, selam mu nazove i rukuje se s njim, s obojice spadaju mali grijesi kao lišće s grana.”

“Najveći je škrtac onaj ko je škrt u nazivanju selama.”

“Allah, dž.š., je zaista blag pa voli blagost u svemu.”

“Kada Allah, dž.š., voli neku kućnu čeljad on ih nadari blagošću.”

“Pazite! Kazaću vam ko neće ući u džehennem: niko ko je blag.”

“Sa blagošću čovjek može zaista postići stepen onoga ko danju posti, a noću klanja.”

“Ko nema blagosti taj nema ni sreće.”

Izvor: Derviš Spahić, Pouke o moralu i bogobojaznostiStarješinstvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1986., str. 33-34.